Mubarak, Zaki (arapski Zakī Mubārak [muba:'rak]), egipatski književni povjesničar i kritičar te pjesnik (Sintris, 5. VIII. 1892 – Kairo, 23. I. 1952). Studirao književnost na kairskom Sveučilištu i na Sorbonnei; postigao tri doktorata. Napisao je niz studija o klasičnoj arapskoj književnosti, među kojima se ističu: Gazalijeva etika (Al-Alāq ‘ind al-Ġazālī, 1924), Arapska proza u IV. hidžretskom stoljeću (X. stoljeće) (La Prose Arabe au IVe siècle de l’Hégire (Xe siècle), 1931), Pohvalnice Proroku u arapskoj književnosti (Al-Madā’iḥ al-Nabawiyya fī al-adab al-‘arabī, 1935), Sufizam u književnosti i etici (Al-Taṣawwuf al-islāmī fī al-adab wa-al-alāq, 1938). Radio je kao novinar i profesor u Kairu i Bagdadu, gdje je napisao zbirku eseja Bagdadsko otkrivenje (Waḥy Baġdād, 1938). Pisao je i pjesme, a poznate su njegove polemike s Tahom Husejnom, Ahmedom Aminom i drugima.